Optička prizma
Newton je u 17. stoljeću eksperimentalno ustanovio da se Sunčeva svjetlost, prilikom prolaska kroz staklenu prizmu razlaže na boje.
Koristio je snop Sunčevih zraka koji su prolazili kroz kružni otvor na prozorskom oknu.
Nakon što je ispod otvora postavio prizmu, na zidu je umjesto svjetlosnog kruga dobio obojenu traku, tj. spektar boja.
Uočio je da je prijelaz između boja postepen i da svaka boja zauzima različiti dio spektra.
Na slici vidimo razlaganje bijele svjetlosti na optičkoj prizmi. Prozirno optičko sredstvo koje je ograničeno sa dvije dioptrijske ravne plohe koje međusobno nisu paralelne nazivamo optičkom prizmom.
Kut pod kojim se sijeku te dvije plohe nazivamo kutom prizme, a pravac u kojem se sijeku dioptrijske ravnine nazivamo brid prizme.
Presjek prizme
α 1 – prvi upadni kut
β 1 – prvi kut loma
α 2 – drugi kut loma
β 2 – drugi upadni kut
δ – kut devijacije
Upadni kut (α) je kut između upadne zrake svjetlosti i okomice na upadnu plohu prizme.
Kut loma (β) je kut koji zatvaraju optičko sredstvo iz kojeg svjetlost dolazi u prizmu.
Kut devijacije (δ) je kut za koji zraka skrene iz svoga prvotnoga smjera, prošavši kroz prizmu. Ovisi o kutu prizme α i o indeksu loma n materijala od kojega je prizma načinjena.